Ovih dana u Pagu nas je posjetio stari prijatelj, svjetski putnik, ljubitelj finog zalagaja i dobre kapljice za koje je spreman proputovati pola planete. Iz Rima je putovao za Zagreb, ali evo svratio je do Paga na pola sata kako bi preuzeo dvije skute koje su se još cjedile u tkanini kako to tradicionalna receptura nalaže.
Nakon 3 mjeseca u inozemstvu, priprema večeru prijateljima, redom hedonistima. Kaže, skutu će koristiti kao bazu za svoj pesto alla dalmatina, a njegova bolja polovica, vrsna slastičarka, od druge skute pripremit će slatko.
Nakon rimske kuhinje za koju kaže da je gotovo erotična kada se uzme u obzir strast kojom Rimljani i Rimljanke pristupaju hrani, a koja ga je očarala kao Kalipsa Odiseja, jednog je jutra, kaže, osjetio da je vrijeme za povratak. – Ma kakva ricotta?!, prvo je što je rekao kada je nestrpljivo uštipnuo komadić naše skute. – Naša skuta ima priču, dobro nam poznatu scenografiju, koreografiju i dramaturgiju. U njoj je sadržana esencija paškog slanog, aromatičnog kamenjara i eliksir života otočana!, nastavio je ponosno. – Nije bez razloga naš paški sir na listi hrvatske kulturne baštine; ovdje je to način života i svakim zalogajem čovjek je dio jedne veće priče i ta se emocija može rezati nožem..! – osmjehnuo se znakovito kako bi naglasio tu igru riječi. Na kraju radnog tjedna baš nam je dobro došao posjet starog prijatelja, tog šarmantnog lisca!
fotografije: arhiva restorana Na Tale
tekst: Ana Fabijanić
